Uz vijesti o doživotnoj zatvorskoj kazni za udbaške zločince Mustaća i Perkovića u Munchenu Zoran Milanović je svoje osjećaje opisao kao „šok“. Nadalje šokirani pacijent kaže:
1. „Poznata je stvar da sam se zalagao i zalagat ću se ubuduće za ravnopravan tretman hrvatskih građana kada ih se izručuje, prescription a naročito kada se sudi u ovako delikatnim stvarima.“ Naravno da se je Milanović «zalagao», jer je ne dajući Perkovića čuvao i svoje bliže i dalje. Godine 2013., neposredno nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju kad je zajedno s predsjednikom države Ivom Josipovićem, cijelim državnim vrhom, te glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem odbio provesti europski uhidbeni nalog i izručiti Perkovića i Mustaća sudu u Njemačkoj. Podsjećam da je upravo Zoran Milanović čak osmislio i zakon «lex. Perković» kako bi zaštitio te udbaške zločince.
2. „Iskren sam potpuno“, tvrdi čovjek koji je satima na Hrvatskoj televiziji lagao da Hrvatska ne mora izručiti Perkovića – tri dana prije nego ga je izručila.
3. “Ako je to istina ti ljudi su dobili najblažu kaznu koju su mogli dobiti. Žao mi je što o tome nije odlučeno u Hrvatskoj”. Ne brini, Zoka; tebi i tvojima bit će suđeno u Hrvatskoj i također ćete dobiti najblažu kaznu koja se može dobiti.
Upravo je Zoran Milanović taj koji je cijelo vrijeme najviše štitio i pokušavao spasiti udbaške zločince, zloupotrebljavajući i sramoteći pri tome sve institucije Republike Hravtske.
Umjesto da se nakon ovakvog sramoćenja zauvijek povuče iz javnog života i ispriča cijelom hrvatskom narodu te snosi moralnu i pravnu odgovornost zbog zloupotrebe državnog aparata u zaštiti udbaških zločinaca, on se i dalje izvrtanjem činjenica arogantno bahati i ruga podcjenjujući pri tome zdravu pamet svog naroda.
Na koncu, osuđujuće doživotne kazne udbaškim zločincima još jednom su potvrdile zločinački karakter totalitarnog komunističkog režima, unatoč Milanovićevim preprekama i brojnim pokušajima duboko ukorijenjene jugooligarhije u Hrvatskoj da to spriječi.