Zamišljam jutros Ivicu Puljka kako samozadovoljno klika ‘objavi’ na svojoj Facebook stranici i misli – ‘baš sam ga razvalio’, a njegovi suradnici mu kliču kako je uvijek u pravu. Za razliku od njega samoga i njegovih najbližih suradnika koji mu to kliču, interesantno je da se sudovi baš s njegovim tezama i ne slažu, barem onima koje su došle na njihov dnevni red, a posljednji put upravo po pitanju upravljanja tvrtkom Vodovod i kanalizacija. Ako išta Ivica Puljak ne voli, to je kad mu netko kaže da nije u pravu. Radi toga se rješavao desetaka suradnika u prošlosti, a svoj krug prijatelja i suradnika prilično suzio. Zbog vlastitog nesnalaženja i neznanja spreman se riješiti svakoga i svega – prijatelja, suradnika, a vjerojatno i suda, sudeći prema njegovim reakcijama. Tako se nađe komentirati i pljuvati po tuđim životima, karijerama i profesionalnim doprinosima. O njegovom profesionalnom doprinosu u prethodnoj karijeri mogu najbolje posvjedočiti njegovi (bivši) kolege (a takvih ‘svjedočanstava’ ima more), a o njegovoj nesposobnosti na sadašnjoj dužnosti, nažalost, svi mi. Na funkciji gradonačelnika se ponaša kao slon u trgovini staklom. Nemilice se vrti oko svoje osi. Nema toga što nije krivo napravio. Temeljnim nerazumijevanjem problematike i empatijom sante leda upravlja gradom. Sve odluke sudovi srušili. A projekti stoje duboko zakopani u ladicama gradske uprave, kao jedne u nizu od žrtava Puljkovog ega i sebeljublja.
Ivica Budimir: “Puljak kao ‘slon u trgovini staklom”
